NOVOSTI

Suradnja s Animafestom i Veleposlanstvom Sjedinjenih Američkih Država


Redatelj Paul Fierlinger zajedno sa suradnicom i suprugom Sandrom Fierlinger dolazi na Animafest 2018. primiti nagradu za životno djelo. Više na: Animafest - Paul Fierlinger


ASIFA Hrvatske suorganizirala je njihovo putovanje uz financijsku pomoć Veleposlanstva Sjedinjenih Američkih Država u Zagrebu kojima se ovom prilikom zahvaljujemo.




Rezultat natječaja za ilustracije za bedževe 2018. 

Od pristiglih 17 izvrsnih ilustracija, članovi ASIFA-e Hrvatske glasovanjem su odabrali sljedeće ilustracije:

1. Manivald, Chintis Lundgren
2. Ježeva kuća, Eva Cvijanović
3. Samo plivanje, Darko Vidačković
4. Bikini zone, Nikolina Žabčić
5. Čovjek u šalici, Nikolina Žabčić


Bedževe je producirala ASIFA u svrhu promocije hrvatskih animiranih filmova, a dijelit ćemo ih tijekom našeg programa Večeri animacije u kinu Tuškanac, te na ASIFA-inom partyju na Animafestu. Party se održava u subotu 9.6.2018. u foajeu kina Europa.

Projekt Večeri animacije sufinanciran je od strane Hrvatskog audiovizualnog centra.



5. Večer animacije - Pavao Štalter, jedan od velikana Zagreb filma, projekcija odabranih filmova uz razgovor o filmovima

održati će se u srijedu 30.5.2018. u 19 sati u maloj dvorani kina Tuškanac.


Peti, 2’42'' 1964., Zagreb film
Maska crvene smrti (korežija s B. Ranitovićem), 9’42'' 1969., Zagreb film
Sedam plamenčića, 12’21'' 1975., Zagreb film
Ivica i Marica, 10’35'' 1980., Zagreb film
Kuća br. 42, 8’9’' 1984., Zagreb film
Posljednja stanica, 4’55'' 1987., Zagreb film.

Trajanje projekcije je oko 48 minuta, uvod u filmove dati će Ana-Marija Vidaković (redateljica i animatorica), koja je odabrala filmove, te pripremila najavni tekst.

Projekt Večeri animacije organizira ASIFA Hrvatske uz nesebičnu podršku Hrvatskog filmskog saveza, kina Tuškanac, producenata iz Hrvatske i financijsku podršku Hrvatskog audiovizualnog centra. 

Kadrovi iz filmova, autor Pavao Štalter, producent Zagreb film
Sinopsisi filmova:

Peti
Humoreska o ljudskoj tvrdoglavosti, prikazana kroz igru skladnog kvarteta i neuništivog gnjavatora trubača.

Maska crvene smrti
Prema istoimenoj priči Edgar Allan Poe-a. Kuga hara čitavim svijetom. Knez Prospero sa svojim dekadentnim društvom zatvara se u dvorac u kojem nastavlja orgije. No dvorski ples prekinut će zavodljiva dama , koja mami kneza sve dalje kroz raskošne dvorane. Na kraju, u strasnom zagrljaju, Prospero otkriva da je tajanstvena gošća zapravo kuga, koja tako uništava i njegov život i brižljivo čuvani dvorac.

Sedam plamenčića
Na krčevini u velikoj šumi žive u slozi djed Vjest i njegova tri unuka, stalno održavajući vatru na kućnom ognjištu, u kojoj je Svarožić, zaštitnik kuće. Njihov neprijatelj Vještica boravi u močvari i uspijeva ih lukavstvom prevariti i razoriti dom. Nova vatra na ognjištu vraća Svarožića, koji uništava Vješticu.

Ivica i Marica
Parodija istoimene klasične priče; suvremeni Ivica i Marica, djeca izložena potrošačkom mentalitetu i suvremenom shvaćanju "odgoja", susreću klasičnu vješticu.

Kuća br. 42
Požutjela crno bijela fotografija gradskog trga s kraja prošlog stoljeća. Uz zvuk vergla približavamo se jednoj od kuća. U tom trenutku sve oživi, stanovnici, kuće i prolaznici. Vidimo stakleni izlog lokala, ljude za stolovima, žene na prozorima, pekara u vratima, prolaznike i ljude koji ulaze i izlaze iz kuće. Svi oni postaju dio ulične scene, koju na kraju kamera jednog fotografa ponovo pretvara u požutjelu, crno bijelu fotografiju.

Posljednja stanica
Svijetlosni signal zaustavlja noćni vlak na maloj stanici i radnici izlaze da bi provjerili ispravnost kotača i osovina. Večina putnika spava, tek rijetki se promeškolje kad čuju lupkanje. Jedini koji zahtijevaju dodatnu provjeru su putnici u Pullmanovom vagonu. Vlak nastavlja svoje putovanje kroz noć, no ispostavlja se da jedna osovina ispod Pullmanovog vagona ipak nije ispravna.



Pavao Štalter
Biografija autora:

Pavao Štalter s crtanim se filmom prvi put susreće kao scenograf, 1958. godine, kad radi na filmu "Balada", autora Ive Vrbanića. Kao režiser debitira 1964. godine, kada, u suradnji sa Zlatkom Grgićem, realizira svoj prvi autorski film "Peti", prema vlastitom scenariju. Godine 1967. realizira, opet prema vlastitom scenariju, film "Kutije", a 1970. završava, u suradnji s Brankom Ranitovićem, film "Maska crvene smrti", u kojem je, po prvi put na ovim prostorima, upotrebljena tehnika animacije slikanih površina.
Istraživanje primjene slikarskih tehnika u animiranom filmu obilježava sve njegove filmove: seriju jednominutnih tzv. "minića" ("Duša", "Kubus" i "Konj"), "Sedam plamenčića" iz 1975. godine i možda najpoznatiji njegov film, "Kuća br. 42" iz 1984. godine, rađen prema staroj zagrebačkoj fotografiji, u kojem se koristi izravnim nanošenjem boje na cel, što stvara dojam prostornosti i tehnike kolaža. Film se smatra jednim od zadnjih klasičnih ostvarenja Zagrebačke škole crtanog filma.
Godine 1986. prema vlastitom scenariju i crtežima slovenskog ilustratora Marijana Mančeka realizira film "Ogledalce", a 1987. godine prikazuje svoj animirani film "Posljednja stanica", režiran prema scenariju Pere Kvesića.
Osim po vlastitom autorskom radu, Pavao Štalter je poznat i po suradnji s drugim istaknutim autorima Zagrebačke škole; kao scenograf sudjelovao je na pedesetak animiranih filmova. Posebno se izdvaja njegova višegodišnja suradnja sa Zlatkom Bourekom ("Mačka", "Love Story", "Wiener Blut"), te Zlatkom Grgićem, Zdenkom Gašparovićem i Milanom Blažekovićem (četvrta sezona serije "Profesor Baltazar").
Dobitnik je niza značajnih domaćih i inozemnih nagrada i priznanja i bio je član upravnog vijeća Animafesta.